Poslovna komunikacija

Ovaj tekst je napisan u formi skripte, sažeto s natuknicama, da bude nadopuna ostalim tekstovima na ovom webu, kao podsjetnik ili fusnota na temu komunikacije i upravljanja ljudskim potencijalima. Osim toga, da bude podsjetnik za treninge, radionice i edukacije.


Proces komunikacije

Komunikacija je proces razmjene (slanja i primanja) ideja i informacija. Proces komunikacije sastoji se od nekoliko elemenata i procesa.

Elementi komunikacije:

  • pošiljatelj poruke
  • primatelj poruke
  • poruka
  • kanal komuniciranja
  • buka

Procesi komunikacije:

  • kodiranje
  • odašiljanje
  • primanje poruke
  • dekodiranje poruke
  • povratna veza

(Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, školska knjiga, Zagreb, 2008.)

Principi za uspješnu komunikaciju

Ovi principi povećavaju uspješnost kodiranja u komunikaciji.

  • Relevantnost – selekcija broja riječi, simbola i gesta koji čine poruku relevantnom.
  • Simplificiranost – izražavanje poruke u najjednostavnijim izrazima uz minimalan broj riječi, simbola i gesta.
  • Organiziranost – poruka se organizira u serijama točaka da se olakša njeno razumijevanje.
  • Repetitivnost – bitni dijelovi poruke se ponavljaju, što je od najveće važnost kod usmenog komuniciranja, kada postoji mogućnost da se riječi ne mogu jasno čuti ili potpuno razumjeti
  • Fokusiranost – fokus na bitne aspekte ili ključne dijelove poruke koji čine poruku jasnom.

(Buble, M.: Poslovno vođenje, M.E.P., Zagreb, 2011.)

Da bi se povećala uspješnost komunikacije, potrebno je pridržavati se nekih načela. Načela uspješne komunikacije:

  • jasnoća – prosljeđivanje poruke na jednostavan način; primjenjivati razumljivo izražavanje; korištenje jasnih rečenica, izbjegavanje nepoznatih riječi; misao prenositi u potpunosti
  • jezgrovitost – umjerenost u slanju broja poruka ili informacija; smanjiti broj informacija jer opširne poruke često nisu jasne i teže se registriraju; ujedno paziti da ne bude premalo informacija
  • omeđenost sadržaja – pridržavanje komunikacije uz temu
  • točnost – informaciju je prije slanja potrebno provjeriti tako da se ne šalju informacije koje nisu sigurne
  • oblikovanje – odabrati pravilnu formu (oblik) komuniciranja

(M. Lamza-Maronić, J. Glavaš: Poslovno komuniciranje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek 2008.)

Vrste poslovne komunikacije

Unutar organizacije – interna

Interna komunikacija je proces u kojem sudjeluju svi djelatnici organizacije i svrha te komunikacije je realizacija plana.

Unutarnja komunikacija obuhvaća:

  1. vertikalnu komunikaciju prema dolje (nalozi, upute)
  2. vertikalnu komunikaciju prema gore (povratna informacija na naloge i upute, mišljenja)
  3. horizontalnu i lateralnu komunikaciju (razmjena informacija među djelatnicima)

Izvan organizacije

Proces u kojem sudjeluju samo neki djelatnici organizacije, komunikacija organizacije s vanjskim okruženjem, tj. poslovnim partnerima, potrošačima i širom društvenom zajednicom, obuhvaća svu komunikaciju (neposrednu, usmenu, telefonsku, pisanu, elektronsku i slično)

Vertikalna komunikacija

Odnosi se na komunikaciju između vođa i njihovih nadređenih i podređenih – putem vertikalnog kanala putuju:

  • nalozi i upute koji usmjeravaju što i kako činiti
  • informacije i objašnjenja vezana za radne zadatke
  • informacije o ciljevima i ideologiji organizacije što ima motivirajući efekt na djelatnika
  • informacije o politici i postupcima organizacije
  • povratne informacije podređenima koje upućuju na kvalitetu njihova rada

Postoje dva oblika vertikalne komunikacije:

  • komunikacija odozgo prema dolje
  • komunikacija odozdo prema gore

(Fox, R.: Poslovna komunikacija, Hrvatska sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006.)

Smjerovi interne komunikacije

Interna komunikacija:

  • Komunikacija prema dolje (silazna komunikacija) – komunikacija koja ide od viših pozicija prema zaposlenicima tako da im se prenose odluke nadređenih koje im pomažu u izvršavanju poslova. Ta je komunikacija karakteristična za poduzeća s autoritativnom atmosferom.
  • Komunikacija prema gore (uzlazna komunikacija) – komunikacija koja ide od zaposlenika prema nadređenima. Ta komunikacija omogućava uvid u probleme, prijedloge, sugestije, primjedbe i radni učinak, odnosno rješavanje problema te donošenje valjanih odluka.
  • Horizontalna komunikacija – komunikacija koja se odvija među zaposlenicima, odnosno među odjelima i kolegama u poduzeću kako bi im pomogla u dijeljenju informacija, koordiniranju zadataka i rješavanju problema. Kod horizontalne informacije svi zaposlenici imaju jednaku moć utjecaja na rješavanje problema ili donošenje odluka.

(Bovee, C. L., Thill, J. V. (2013), Suvremena poslovna komunikacija. Zagreb: Zagrebačka škola ekonomije i managementa)

Dakle, komunikacija se u organizaciji ostvaruje u više smjerova – vertikalnom, horizontalnom i dijagonalnom. Vertikalna komunikacija ima dva toka: silazni (top-down) i uzlazni (bottom-up) i postoji u hijerarhijskim sustavima. Zasniva se na proceduri nadređenosti i podređenosti. Dijagonalna komunikacija ide i vertikalno i horizontalno, već prema poslovnim procedurama i potrebama.

Tipovi komunikacije

Postoje dva tipa komunikacije s obzirom na poziciju, unutar osobe i između osoba:

  1. intrapersonalna – unutrašnji govor, unutar jedne osobe
  2. interpersonalna – među ljudima, najmanje dvije osobe

Ako je kriterij upotreba-neupotreba riječi, onda je komunikacija:

  • verbalna (usmena i pismena)
  • neverbalna komunikacija

Prema tome, imamo nekoliko je osnovnih tipova poslovne komunikacije:

  • verbalno komuniciranje – poruka se prenosi govorom
  • neverbalno komuniciranje – ostvaruje se preko izraza lica, tijelom, gestama
  • usmeno komuniciranje – pošiljatelj i primatelj uspostavljaju interakciju na osnovu govornog iskaza, izražaja
  • pismeno komuniciranje – poruka je u pisanom obliku
  • neposredno komuniciranje – između pošiljatelja i primatelja uspostavlja neposredna veza i kontakt
  • posredno komuniciranje – između pošiljatelja i primatelja poruke postoji posrednik, neki medij (telefon, internet, itd.)

(Milenković, S., Delić, K.: Komunikologija i poslovna komunikacija, CPI, 2011.)

Oblici poslovne komunikacije:

  • usmena (verbalna) poslovna komunikacija
  • pisana poslovna komunikacija
  • neverbalna poslovna komunikacija
  • elektronska poslovna komunikacija

(Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008.)

Oblici usmene poslovne komunikacije:

  • razgovor
  • diskusija
  • javno izlaganje
  • izvješćivanje

(Fox, R.: Poslovna komunikacija, Hrvatska sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006.)

Postoje mnogi oblici neverbalne komunikacije, a oni uključuju:

  • stav i pokrete
  • lice i oči
  • glas
  • dodir
  • fizička privlačnost
  • odjeća
  • udaljenost
  • vrijeme
  • teritorij
  • prostorno okruženje

(Ronald B. Adler, George Rodman: Understanding Human Communication, Oxford University Press, Oxford, 2006.)

Komunikacijski kanali

Formalni

  • autorizirani, planirani
  • regulirani od strane organizacije
  • odražavaju organizacijsku strukturu
  • određuju odgovorne za primanje i širenje informacija

Neformalni

  • razvijaju se kroz neformalne interakcije
  • ne određuje ih organizacija
  • informacije vezane i nevezane uz posao
  • kratkoročni, dugoročni
  • horizontalni češće nego vertikalni
  • brz protok informacija

Kanali određuju dva tipa komunikacije u organizaciji:

  • formalna komunikacija – određena poslovnim ciljevima
  • neformalna komunikacija – neslužbena, spontana komunikacija

(Sikavica, P.,Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, školska knjiga, Zagreb, 2008.)

Komunikacijski kanali, primjer:

  1. interpersonalni
  2. grupni
  3. pisani
  4. telefonski
  5. elektronski
  6. oglasne ploče, bilteni, pisama, izvješća
  7. konferencije, sastanci, govori, prezentacije
  8. elektronski forumi
  9. snimke

Poslovna komunikacija

Što se tiče poslovne komunikacije, općenito se može reći da je uloga ljudskih potencijala da omogući i potiče: efikasnu komunikaciju (koja zahtjeva manje vremena i resursa) i efektivnu komunikaciju (kod koje je primljena informacija što sličnija poslanoj informaciji).

Da bi komunikacija bila efikasna i efektivna trebaju se riješiti komunikacijske prepreke unutar organizacije.

 

Autorica:
dr. sc. Korana Simonović, prof. sociologije

Literatura:

  • Bovee, C. L., Thill, J. V. (2013), Suvremena poslovna komunikacija. Zagreb: Zagrebačka škola ekonomije i managementa
  • Buble, M.: Poslovno vođenje, M.E.P., Zagreb, 2011.
  • Fox, R.: Poslovna komunikacija, Hrvatska sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006.
  • Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008.
  • Milenković, S., Delić, K.: Komunikologija i poslovna komunikacija, CPI, 2011.
  • Ronald B. Adler, George Rodman: Understanding Human Communication, Oxford University Press, Oxford, 2006.
  • Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, školska knjiga, Zagreb, 2008.